Samopouzdanje pridonosi dječjem razvoju, pomaže djeci nositi se s izazovima te su spremnija za istraživanje i učenje. Razvoj dječjeg samopouzdanja i samopoštovanja započinje u najranijoj dobi, a odnos roditelja, odgojitelja, učitelja prema djetetu pri tome ima značajnu ulogu. Pružanjem pomoći i podrške djetetu osnažuje ga se kako bi ono moglo dalje razvijati svoj osjećaj samopoštovanja i samopouzdanja.
Samopouzdana osoba vjeruje u sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti; vjeruje kako je sposobna razmišljati, učiti, donositi odluke i rješavati probleme, vjeruje da ima pravo biti sretna, zaslužuje postignuće, uspjeh, partnerstvo i ljubav.
KAKO POMOĆI DJETETU RAZVITI SAMOPOUZDANJE?
- RAZVIJATI OSJEĆAJA PRIPADNOSTI (PRIPADANJA)
Djeca u ranoj i predškolskoj dobi vrlo dobro prepoznaju i osjećaju kada su isključena od strane vršnjaka. Pomoći djetetu u svladavanju socijalnih vještina koje ću mu pomoći u igri i interakciji s drugom djecom može poboljšati njegovo samopouzdanje. Ako se roditelji i odrasli prema djetetu ophode s poštovanjem, iskazuju ljubav, slušaju i spremno odgovaraju na potrebe djeteta, ono će se osjećati voljeno i cijenjeno, te će ujedno učiti i usvajati vještine ophođenja prema drugima. Dijete mora osjećati da je ono voljeno, da je prihvaćeno kako bi moglo razvijati samopoštovanje. Obiteljski običaji, ritualni vrlo su važni jer jačaju obiteljske veze i pomažu djetetu razviti osjećaj pripadnosti.
- VI STE DJETETOV UZOR
Roditelji i druge odrasle osobe koje su djetetu bliske predstavljaju mu uzor i model koji će oponašati. Djeca su veliki imitatori, pa kad vide odrasle oko sebe kako pokazuju samopouzdanje i samouvjerenost, uče takvo ponašanje. Ako se smijete i učite na svojim pogreškama, vaše će dijete shvatiti da se pogreške mogu ispraviti. Djeca koja imaju priliku za pogreškama, spremnija su isprobavati nove stvari, istraživati i usvajati nove vještine što se održava na njihovo samopouzdanje.
- POHVALJUJTE DIJETE
Kada dijete ulaže napor i trud u onome što radi pohvalite njegovo postignuće. Važno je istaknuti i pohvaliti male korake na putu do cilja; ne se isključivo usmjeravati na konačan rezultat (koji može, ali i ne mora biti postignut). Male pobjede na putu do cilja pomažu djetetu da se osjeća uspješno i pridonose razvoju njegovog samopouzdanja. Pohvala koju upućujete djetetu ne bi trebala biti općenita: „ Jako si dobar /dobra.“ i sl. Važno he hvaliti dijete u onome u što ulaže napor i trud. Primjer dobre pohvale: “Ponosan sam na tebe što si se odlučio utrkivati i dao si sve od sebe”.
- PREPOZNAJTE I ISTAKNITE DJETETOVE SPOSOBNOSTI
Nastojte ne uspoređivati vlastito dijete s drugim vršnjacima. U situacijama kada vaše dijete želi biti poput svog prijatelja:
„Marija vozi bicikl bolje od mene.
Da, Marija zna dobro voziti bicikl, a ti možeš jako brzo trčati.
Možeš li mi pokazati kako brzo trčiš?“.
Usmjerite pažnju djeteta na ono u čemu je dobru. Pomognite djetetu da iskoristi svoje slobodno vrijeme u igri s prijateljima, ali i da radi ono u čemu je dobro i što mu pruža osjećaj uspjeha i zadovoljstva. Primjerice:
Ako je vaše dijete zainteresirano za likovne aktivnosti ponudite mu različite likovne materijale, osigurajte mu prostor za crtanje, bojanje, modeliranje.
Ako vaše dijete pokazuje interes za sport i kretanjem upišite ga u sportske aktivnosti ili vježbajte zajedno s djetetom kod kuće.
Ako vaše dijete voli glazbu omogućite mu slušanje raznovrsne glazbe, osigurajte instrument za sviranje.
Naglasak stavite na djetetovu aktivnost, a ne na konačan rezultat. Cilj je da se vaše dijete osjeća uspješno i kompetentno u onome što radi, neovisno o ostvarenom rezultatu.
KAKO PREPOZNATI SAMOPOUZDANO DIJETE?
Dijete sa visokim samopouzdanjem:
- spremno prihvaća odgovornost,
- uspješno regulira svoje emocije i ponašanje,
- ne pokazuje agresivnost,
- s lakoćom sklapa prijateljstva,
- radoznalo je, voli nove aktivnosti,
- kreativno je,
- pokazuje upornost i ne odustaje pri prvom susretu s teškoćama,
- uspješno se nosi sa kritikom i neuspjehom,
- nije pretjerano vezano za roditelje.
OSOBINE DJETETA S NISKIM SAMOPOUZDANJEM
Dijete s niskim samopouzdanjem:
- je pretjerano stidljivo,
- u novim situacijama pokazuje strah,
- agresivnost u ponašanju,
- teško se nosi sa neuspjehom i pri susretu s teškoćama brzo odustaje,
- postiže niže rezultate od svojih mogućnosti,
- sklonost perfekcionizmu,
- neodlučnost i teško iznosi svoje mišljenje,
- ne prihvaća pohvale i podcjenjuje svoje sposobnosti,
- pojava zavisti i ljubomore na drugu djecu,
- pretjerana vezanost za roditelje.